UROAS urologija | Specijalistička urološka ordinacija UROAS | Beograd

Nemogućnost mokrenja ili konstantan osećaj da se bešika nikada ne isprazni do kraja nije samo prolazna neprijatnost, već ozbiljno urološko stanje koje može trajno da ugrozi zdravlje i funkciju celokupnog urinarnog sistema. Retencija mokraće, poznata i kao urinarna retencija, predstavlja specifičan poremećaj pri kojem pacijentov organizam (bubrezi) sasvim normalno stvara urin, ali on iz različitih razloga ne može adekvatno da se izbaci iz bešike.

Lekari upozoravaju da se ovaj problem ne javlja isključivo kod starijih muškaraca, kako se to u javnosti često misli. Urinarna retencija može pogoditi žene, mlađe osobe, pa čak i decu — u zavisnosti od primarnog uzroka koji dovodi do opstrukcije ili poremećaja funkcije same bešike.

Akutna i hronična retencija urina: Dva potpuno različita oblika

Stručnjaci objašnjavaju da se prema brzini nastanka i kliničkoj slici retencija mokraće deli na dva osnovna oblika:

1. Akutna retencija mokraće

Ovaj oblik nastaje iznenada i smatra se hitnim medicinskim stanjem. Pacijent oseća izuzetno snažan nagon za mokrenjem, praćen jakim bolovima i osećajem velikog pritiska u donjem delu stomaka, ali urin uopšte ne može da izađe. U ovakvim situacijama neophodna je hitna urološka pomoć i momentalno pražnjenje bešike plasiranjem katetera kako bi se sprečile teže posledice.

2. Hronična retencija mokraće

Za razliku od akutne, hronična retencija se razvija postepeno, podmuklo i često prolazi potpuno neprimećeno mesecima, pa i godinama. Pacijenti u ovom slučaju najčešće primećuju:

  • Slabiji i tanji mlaz urina,

  • Učestalo mokrenje u veoma malim količinama,

  • Često noćno ustajanje zbog odlaska u toalet,

  • Uporan osećaj nepotpunog pražnjenja bešike,

  • Nekontrolisano „prelivanje“ ili kapljanje mokraće (paradoksalna inkontinencija).

Upravo zbog sporog razvoja, mnogi pacijenti ove simptome pogrešno pripisuju prirodnom procesu starenja ili prolaznim urinarnim tegobama, čime odlažu postavljanje dijagnoze.

Najčešći uzroci zadržavanja mokraće kod muškaraca i žena

Mehanizmi koji blokiraju pražnjenje bešike razlikuju se među polovima i starosnim grupama:

  • Kod muškaraca: Najčešći uzrok je benigno uvećanje prostate (BHP), koje mehanički pritiska i otežava prolaz mokraće kroz mokraćni kanal. Pored prostate, problem mogu izazvati i suženje uretre (striktura), kamen u bešici, infekcije, tumori ili povrede male karlice.

  • Kod žena: Retencija se najčešće javlja usled ginekoloških tumora, spuštanja organa male karlice (prolapsa), pritiska tokom trudnoće ili specifičnih neuroloških poremećaja.

Lekari skreću posebnu pažnju na pacijente sa dijabetesom, osobe sa povredama kičmene moždine, kao i na one koji koriste određene grupe lekova (poput nekih antidepresiva ili lekova za prehladu), jer svi oni spadaju u grupu sa povećanim rizikom od razvoja ovog stanja.

Retencija mokraće naspram anurije: Ključna razlika

Jedna od najvažnijih stavki u urologiji jeste precizno razlikovanje retencije mokraće od anurije.

  • Kod retencije, bubrezi rade svoj posao i stvaraju urin, ali on ostaje mehanički ili funkcionalno zarobljen u prepunoj bešici.

  • Kod anurije, problem je znatno dublji – bubrezi uopšte prestaju da stvaraju mokraću, zbog čega je bešika potpuno prazna.

Iako pacijent u oba slučaja fizički ne mokri, uzroci, hitnost, dijagnostika i način lečenja ovih stanja su potpuno različiti.

Brza dijagnostika u ordinaciji UroAs

Dijagnoza retencije mokraće uglavnom se postavlja brzo i efikasno. Nakon detaljnog razgovora sa pacijentom i fizičkog pregleda, ključni korak je ultrazvučni pregled bešike. Ultrazvuk jasno vizuelizuje stanje bešike i precizno meri količinu zaostalog urina (postvoidalni reziduum) odmah nakon mokrenja.

U zavisnosti od sumnje na primarni uzrok, dijagnostika se u našoj ordinaciji proširuje na:

  • Laboratorijske analize urina i krvi (uključujući proveru funkcije bubrega i PSA marker),

  • Urofloumetriju (merenje brzine i protoka urinarnog mlaza),

  • Neurološka ispitivanja i specifične urološke preglede.

Moguće komplikacije i savremene metode lečenja

Ukoliko se retencija ne prepozna i ne leči na vreme, hronični pritisak dovodi do ozbiljnih komplikacija. Dugotrajno zadržavanje urina uzrokuje trajno istezanje i slabljenje mišićnog zida bešike, hronične i teške infekcije, nastanak kamenca, stalnu inkontinenciju, pa čak i povratno oštećenje bubrega. Kod pojedinih pacijenata sa zapostavljenim simptomima, stanje može zahtevati i dugotrajnu upotrebu urinarnog katetera.

Terapijski pristup direktno zavisi od uzroka:

  1. Hitan korak: Kod akutne retencije, prvi i osnovni korak je hitno pražnjenje bešike pomoću sterilnog katetera.

  2. Medikamentozna terapija: Lekovi koji opuštaju prostatu i mokraćne puteve ili ciljana antibiotska terapija kod infekcija.

  3. Fizikalni tretman: Primenjuje se kod neurogenih poremećaja bešike radi stimulacije mišića.

  4. Hirurško lečenje: Savremena urologija danas nudi minimalno invazivne metode i laserske operacije koje omogućavaju trajno uklanjanje prepreka, drastično brži oporavak i vrhunske rezultate lečenja.

Zaključak

Lekari naglašavaju da nijedna promena u dinamici mokrenja ne bi trebalo da se ignoriše. Slab mlaz, otežano i produženo mokrenje, noćno ustajanje ili iznenadna nemogućnost pražnjenja mogu biti prvi signal ozbiljnijeg urološkog problema. Pravovremeni pregled može uspešno sprečiti teške komplikacije i u potpunosti sačuvati funkciju bešike i bubrega.

📍 Ukoliko primetite prve simptome ili promene pri mokrenju, zakažite pregled na vreme.